Njena životna sudbina je, kako kaže, jako zanimljiva i turbulentna. Rado bi je podijelila, ali vješto izbjegava da ne otkriva puno detalja. Samo ono što većina onih koji je poznaju znaju. Tako nam je otkrila i da se nekada zvala Nada. Rođena je kao katolkinja, ali je shvatila je da je islam njena sudbina.
Na tretmanima kod sarajevske bioenergičarke Nizame Arslan zatekli smo Nađije Menz-Hodžić, veselu i prijatnu Varešanku. Kaže, sada je vesela, ali samo prije nekoliko dana bila je iscrpljena i bezvoljna. Ona je samo još jedna u nizu koja se želučanih problema riješila na Nizaminim tretmanima. Nađije je pristala na razgovor ali je zamolila da ne pitamo puno o privatnom životu.
- Mala je ćaršija. Ionako sam jedna od glavnih tema. Ne želim dodatno sebi komplicirati život – rekla je Nađije.
Primila islam
Neke teme ipak nije mogla izbjeći. Otkrila nam je da je punih 37 godina živjela i radila u Švicarskoj, u Cirihu. Tamo je otišla s roditeljima još kao srednjoškolka.
- U Cirihu sam završila školu. Poslije toga sam se zaposlila. Radila sam sve i svašta ali sam nastavila i da studiram. Završila sam kriminalistiku i većinu svog radnog vijeka sam bila krim inspektor. Možda je ovdje čudno otkud žena pa krim inspektor. Kod njih je to sasvim normalno – priča Nađije.
Njena životna sudbina je, kako kaže, jako zanimljiva i turbulentna. Rado bi je podijelila, ali vješto izbjegava da ne otkriva puno detalja. Samo ono što većina onih koji je poznaju znaju. Tako nam je otkrila i da se nekada zvala Nada. Rođena je kao katolkinja, ali je shvatila je da je islam njena sudbina.
- U Varešu sam odrastala na ezanu i sa muslimanima. Uvijek mi je islam bio srcu drag. I u Cirihu sam najviše vremena provodila s prijateljima muslimanima. Prije deset godina izgovorila sam šehadet. U početku sam naišla na odbijanje od rodbine. Kasnije su to prihvatili. Uzela sam ime Nađije. Pokrila sam se i nastavila sasvim normalno živjeti i raditi. U islamu sam pronašla mir, spas, lijek i rahatluk – priča i zastaje. Boji se da je otkrila i previše. Na mnoga pitanja samo odmahuje glavom i brzo preskače s teme na temu...
U Vareš se vratila u oktobru 2012. godine. Srce je, kaže, jednostavno htjelo pući od silne želje za rodnim krajem. Čim se penzionisala, spakovala je kofere i vratila se rodnoj grudi.
- U Varešu je bilo puno problema. Shvatite me. Zbog toga i pokušavam sakriti određene dijelove svoga života. U Varešu sam skinula i maramu. Moja majka je još živi. Jadna žena. Samo ona zna koliko je uvreda i dobacivanja morala slušati zbog mene. Samo da bih nju poštedjela, odlučila sam skinuti maramu. U Cirihu to nikome nije smetalu. Ali, ovdje... – žali se Nađija.
Uredni nalazi
Prije tri mjeseca, zbog stresa, brige i, kako kaže određenih problema, Nađije je počela da obolijeva. Prvo su počeli problemi sa stomakom.
- Nekada sam bila jako vesela žena, ali sam postajala sve nervoznija. Mučila me nesanica. Šta god bih pojela, stajalo bi u stomaku kao kamen. Stomak se nadimao i nekada me hvatala strašna mučnina – žali se.
Odmah se obratila liječniku. Svi nalazi koje je uradila bili su uredni. Sumnjala je u njihovu tačnost pa se uputila i u privatne klinike na preglede. Međutim, rezultati su svugdje bili isti. Nađije nije imala nikakvu bolest.
- Stanje se iz dana u dan pogoršavalo. Kada sam slučajno jedne prilike čitala članak o Nizami, pozvala sam je. Na prvi tretman sam došla šestog januara ove godine. Nizama je rekla kako je želudac jako zapuštan. Bio je uveličan, pomjeren prema plućima, imala sam kilu na jednjaku – kaže Nađije.
Mi smo je zatekli na desetom tretmanu. Njeno zdravstveno stanje sada je, tvrdi, puno bolje.
- Želudac je vraćen na mjesto. Kila se povukla. Nisam više nervozna. Mirno spavam. Nemam problema sa kiselinom želuca i nesanicom. Poslije jela sada je sve uredu. Nestala je težina iz stomaka. Prestala su i nadimanja u učestali vjetrovi. Super se osjećam. Samo da ste vidjeli koliki mi je stomak bio. Ovo je sada odlično – presretna je Nađije dok hvali Nizamin rad.
- Nađije će trebati uraditi još nekoliko tretmana kako bi bila potpuno dobro. Stres je i kod nje odigrao glavnu ulogu. Želudac je bio u katastrofalnom stanju. Kila na jednjaku bila je bolna. Čim bih je dirnula, Nađije bi skakala. Sada je kila nestala. Po ko zna koji put naglašavam da se ovakvi problemi mogu liječiti. Kila nije neizlječiva kako mnogi govore – tvrdi Nizama.
Na kraju Nizama objašnjava da kada se želudac, najčešće zbog stresa i nervoze, pomjeri sa svoga mjesta, ili deformiše svoj prirodni oblik, nastaju problemi koje teško da i jedna medicinska ustanova može otkloniti. Uglavnom su to učestali bolovi u stomaku, otežano disanje, pritisak u plućima, mučnine, malaksalost, problemi sa crijevima... Želudac svojom neprirodnom veličinom počinje smetati radu ostalih organa.
- „Čarobnim“ rukama, bioenergijiom i masažama poma
Na tretmanima kod sarajevske bioenergičarke Nizame Arslan zatekli smo Nađije Menz-Hodžić, veselu i prijatnu Varešanku. Kaže, sada je vesela, ali samo prije nekoliko dana bila je iscrpljena i bezvoljna. Ona je samo još jedna u nizu koja se želučanih problema riješila na Nizaminim tretmanima. Nađije je pristala na razgovor ali je zamolila da ne pitamo puno o privatnom životu.
- Mala je ćaršija. Ionako sam jedna od glavnih tema. Ne želim dodatno sebi komplicirati život – rekla je Nađije.
Primila islam
Neke teme ipak nije mogla izbjeći. Otkrila nam je da je punih 37 godina živjela i radila u Švicarskoj, u Cirihu. Tamo je otišla s roditeljima još kao srednjoškolka.
- U Cirihu sam završila školu. Poslije toga sam se zaposlila. Radila sam sve i svašta ali sam nastavila i da studiram. Završila sam kriminalistiku i većinu svog radnog vijeka sam bila krim inspektor. Možda je ovdje čudno otkud žena pa krim inspektor. Kod njih je to sasvim normalno – priča Nađije.
Njena životna sudbina je, kako kaže, jako zanimljiva i turbulentna. Rado bi je podijelila, ali vješto izbjegava da ne otkriva puno detalja. Samo ono što većina onih koji je poznaju znaju. Tako nam je otkrila i da se nekada zvala Nada. Rođena je kao katolkinja, ali je shvatila je da je islam njena sudbina.
- U Varešu sam odrastala na ezanu i sa muslimanima. Uvijek mi je islam bio srcu drag. I u Cirihu sam najviše vremena provodila s prijateljima muslimanima. Prije deset godina izgovorila sam šehadet. U početku sam naišla na odbijanje od rodbine. Kasnije su to prihvatili. Uzela sam ime Nađije. Pokrila sam se i nastavila sasvim normalno živjeti i raditi. U islamu sam pronašla mir, spas, lijek i rahatluk – priča i zastaje. Boji se da je otkrila i previše. Na mnoga pitanja samo odmahuje glavom i brzo preskače s teme na temu...
U Vareš se vratila u oktobru 2012. godine. Srce je, kaže, jednostavno htjelo pući od silne želje za rodnim krajem. Čim se penzionisala, spakovala je kofere i vratila se rodnoj grudi.
- U Varešu je bilo puno problema. Shvatite me. Zbog toga i pokušavam sakriti određene dijelove svoga života. U Varešu sam skinula i maramu. Moja majka je još živi. Jadna žena. Samo ona zna koliko je uvreda i dobacivanja morala slušati zbog mene. Samo da bih nju poštedjela, odlučila sam skinuti maramu. U Cirihu to nikome nije smetalu. Ali, ovdje... – žali se Nađija.
Uredni nalazi
Prije tri mjeseca, zbog stresa, brige i, kako kaže određenih problema, Nađije je počela da obolijeva. Prvo su počeli problemi sa stomakom.
- Nekada sam bila jako vesela žena, ali sam postajala sve nervoznija. Mučila me nesanica. Šta god bih pojela, stajalo bi u stomaku kao kamen. Stomak se nadimao i nekada me hvatala strašna mučnina – žali se.
Odmah se obratila liječniku. Svi nalazi koje je uradila bili su uredni. Sumnjala je u njihovu tačnost pa se uputila i u privatne klinike na preglede. Međutim, rezultati su svugdje bili isti. Nađije nije imala nikakvu bolest.
- Stanje se iz dana u dan pogoršavalo. Kada sam slučajno jedne prilike čitala članak o Nizami, pozvala sam je. Na prvi tretman sam došla šestog januara ove godine. Nizama je rekla kako je želudac jako zapuštan. Bio je uveličan, pomjeren prema plućima, imala sam kilu na jednjaku – kaže Nađije.
Mi smo je zatekli na desetom tretmanu. Njeno zdravstveno stanje sada je, tvrdi, puno bolje.
- Želudac je vraćen na mjesto. Kila se povukla. Nisam više nervozna. Mirno spavam. Nemam problema sa kiselinom želuca i nesanicom. Poslije jela sada je sve uredu. Nestala je težina iz stomaka. Prestala su i nadimanja u učestali vjetrovi. Super se osjećam. Samo da ste vidjeli koliki mi je stomak bio. Ovo je sada odlično – presretna je Nađije dok hvali Nizamin rad.
- Nađije će trebati uraditi još nekoliko tretmana kako bi bila potpuno dobro. Stres je i kod nje odigrao glavnu ulogu. Želudac je bio u katastrofalnom stanju. Kila na jednjaku bila je bolna. Čim bih je dirnula, Nađije bi skakala. Sada je kila nestala. Po ko zna koji put naglašavam da se ovakvi problemi mogu liječiti. Kila nije neizlječiva kako mnogi govore – tvrdi Nizama.
Na kraju Nizama objašnjava da kada se želudac, najčešće zbog stresa i nervoze, pomjeri sa svoga mjesta, ili deformiše svoj prirodni oblik, nastaju problemi koje teško da i jedna medicinska ustanova može otkloniti. Uglavnom su to učestali bolovi u stomaku, otežano disanje, pritisak u plućima, mučnine, malaksalost, problemi sa crijevima... Želudac svojom neprirodnom veličinom počinje smetati radu ostalih organa.
- „Čarobnim“ rukama, bioenergijiom i masažama poma
Primjedbe
Objavi komentar